Magdalena Modrić: „NEMA KORISTI“

U Kockinoj galeriji ćemo ugostiti izložbu “Nema koristi” autorice Magdalene Modrić, a otvorenje će se održati 1. lipnja u 20 sati.

𝗢 𝗔𝗨𝗧𝗢𝗥𝗜𝗖𝗜:
Magdalena Modrić, rođena 1997. u Splitu.
Upisala Akademiju 2016. (UMAS, kiparstvo), diplomirala 2022.
Sudjelovala na brojnim skupnim izložbama i drugim projektima za vrijeme studiranja na Akademiji.
2018. dobitnica nagrade „Splitski pupoljak“
2023. dobitnica Dekanove nagrade.

𝗜𝗭𝗝𝗔𝗩𝗔 𝗢 𝗥𝗔𝗗𝗨:
“Preispitujući svoju svakodnevicu, zapazila sam nekoliko međuodnosa, od kojih posebnu ulogu ima odnos odmora i rada. Rad je pojava koja je evoluirala s civilizacijom, i dok je to u samim počecima bila puka podjela obveza u primitivnim zajednicama, a u velikim starim civilizacijama bila veličana kao ritual, egzistencijalizam ga je osudio i dodijelio mu ulogu bolesti koja nagriza čovjekov duh i uništava mu tijelo.

Jedan od poznatijih romana s kojima smo se imali priliku susresti još u školi je Kafkina „Preobrazba“, u kojoj se protagonist, čovjek koji naporno radi kako bi prehranio obitelj, budi pretvoren u kukca. Gregor se u svojoj svakodnevici odriče svojih želja i potreba uranjajući u vrevu kapitalističkog društva rano svakog jutra i ta sila njegov „duh“ izvlači iz tijela te se budi kao hiperstvarna verzija sebe – to jest, kao kukac koji radi bez prigovaranja kako bi proizvodio
ili prodavao dobra koja će netko drugi konzumirati. Premda su se vremena malo promijenila i rast u sferi trećeg proizvodnog sektora je na neki način radnika danas natjerao da se „socijalizira“ u radnome okruženju i bira svoje radno vrijeme, rezultat je opet negativan; ta je „socijalizacija“ samo nametnut izbor, a radno vrijeme kroz takvu slobodu odabira prelazi osam sati. Ipak, rad prije svega reflektira moju interpretaciju Baudrillardove ideje iz „Simulakrumi i simulacija“ te de Saussureove teorije znaka kroz instalaciju potaknutu vlastitim iskustvom iz kratkog perioda života.

Vodeći se istima, nije bilo smisleno modelirati alate, već je za svaki komad izrađen glineni kalup pravog alata – koji može rezati, kojim se može udarati (…) – kalup preuzima forme, detalje pojedinog alata – ali gipsani odljev nema funkcije koje original može obavljati – više nema korist koju ima alat od kojeg preuzima oblik. Ipak – u tradiciji, glina je materijal od kojega se radi model, a gips materijal od kojega se radi kalup – i njihove su uloge zamijenjene, stoga je teško reći da je pravi alat „original“ gipsanih odljeva – oni nisu „kipovi“, već su samo kopija kopije, ali ne i reprodukcija. Svaki alat sam za sebe je simulacija kojoj se više ne može pronaći original (jer je glineni kalup uništen), a taj niz simulacija koje se isprepliću po uzdignutoj površini u galerijskom prostoru tvore neudoban „madrac“ koji tjera čovjeka da ipak ustane i nastavi raditi dalje.

Krevet, koji bi trebao pružati udobnost i počinak, postaje simbol ciklusa rada koji nikada ne staje i ne odmara – više nema koristi pokušati tražiti odmor, jer krevet više ne pruža tvrd san, neudoban je i kao takav može rezultirati besanom noći punom preispitivanja; ima li kakve koristi ili smisla raditi ovo što radimo i je li samo naporan rad može opravdati ovaj odabir „posla“? U konačnici, ležaj je izveden u dimenzijama nešto manjima od kreveta za jednu osobu kako bi s promatračem komunicirao na intimnijoj razini, govoreći o iskustvima i problemima individualca, podsjećajući ga na njegove vlastite borbe protiv umora i silnih društvenih pritisaka s kojima se nosi sam, na „ograničenom prostoru“.

Ležaj je smješten na sredini prostorije i oponaša priviđenje kreveta iz perspektive iscrpljenog promatrača – a instalacija je popraćena s nekoliko manjih radova, koji vise poput bilješki, rasporeda rada i obveza – označene „simbolom alata“. Te bilješke, koje su naznačene na zidovima poput hijeroglifa, samo su dio fatamorgane koja se ukazuje promatraču kroz simbole, i u takvome okružju nema nagovijesti sna, već samo leluja ideja odmora koji je nedostižan.

Davno prije trenutka kada je nastala ideja za ovu instalaciju, na rad sam gledala kao na ritual, u kojem je proces najvažniji dio koji nas uči i koji pruža nekakav užitak samog djelovanja. Ideja i potreba za realiziranjem ovog rada nastala je u sasvim drugačijim okolnostima.

Sam proces je na kraju vjerno popratio ideju rada – posao je zahtijevao više vremena nego što je u početku procijenjeno, a ni na koji način se nije mogao olakšati.”

Izložba ostaje otvorena do 8. lipnja, a može se razgledati radnim danom 17-20 sati te po dogovoru na 0996018735.

𝗢𝗥𝗚𝗔𝗡𝗜𝗭𝗔𝗖𝗜𝗝𝗔:
Udruga Aktivist

𝗩𝗢𝗗𝗜𝗧𝗘𝗟𝗝𝗜𝗖𝗔 𝗚𝗔𝗟𝗘𝗥𝗜𝗝𝗘 𝗜 𝗞𝗨𝗦𝗧𝗢𝗦𝗜𝗖𝗔 𝗜𝗭𝗟𝗢Ž𝗕𝗘:
Katarina Duplančić, mag.educ.art.hist.

𝗭𝗔𝗛𝗩𝗔𝗟𝗘:
Koalicija udruga mladih, Multimedijalni kulturni centar

Rad udruge Aktivist podržava Zaklada Kultura nova.

FACEBOOK DOGAĐANJE:
https://web.facebook.com/events/573702718230789/